srijeda, 04.07.2007.

Ovih dana nisam jaka - boli me ...

Shot at 2007-07-04


Ovih dana nisam jaka - slaba sam i boli me. Užasno boli.. Srce mi ispušta gromoglasne jecaje.. Božek, help!!! Šta ću ja dva mjeseca??? Znam da će vrijeme brzo proći, ali osjećam da trenutno nemam ni trunkice snage. Sva moja energija ishlapila je. Slaba sam da slabija ne mogu biti. Kad se samo sjetim kako ćemo dugo biti razdvojeni, smrači mi se pred očima, hvata me vrtoglavica i suze mi poteku niz lice. Bože molim te - čuvaj mi ga, pazi ga danju, moj će anđeo noću.. Volim ga i ne znam kako ću izdržati bez njega. Ne mogu više.. previše je to boli iznenada. Znam da se ne moram ni brinuti ni išta drugo, ali boli me kako već dugo boljelo nije. Bol je nepodnošljiva, snaga mi na izmaku. Ljubav je prejaka.. ali iskrena i nježna.. Da bar sa sobom imam nešto da me podsjeća na njega.. bilo što.. neka sitnica.. neki slatki detaljić.. nešto da neprestano bude dio mene.. a da znam da je i dio njega.. bilo što.. samo da nas veže dan i noć..



Shot at 2007-07-04

petak, 29.06.2007.

Ljubav.. samo ljubav ...

Shot at 2007-06-29


Ljubav je jedina stvar zajednička svima na svijetu.. ljubav nas oduvijek pokreće i inspirira, daje nam snagu da živimo i kad psihički umiremo. Ljubav je naše nadahnuće i ono što nas čini drugačijima, sretnijima i boljima. Samo malo ljubavi dovoljno je da naš život promijeni iz korijena.. Ljubav i samo ljubav.. iskrena ljubav.. Često sam znala čuti kako ljudi razmišljaju u što su se zaljubili, što ih je toliko privuklo na nekome i osvojilo istog trenutka?? Tisuće je razloga odgovor na to pitanje jer čovjek se od čovjeka razlikuje i svatko je od nas poseban na neki specifičan način. No najčešće nas privuku čovjekova osobnost, samopouzdanje, način na koji nas tretira, poštovanje koje pokazuje prema nama i drugima, nježnost i romantična priroda, osjećaj sigurnosti koji pruža i slično.. Osobnost je onome koji zaista voli najvažnija.. a ne fizički izgled. Izgled nas ponekad privuče, no osobnost je upravo ona koja će nas kraj nekoga ili zadržati – ili odbiti.. I nisu svi ljudi u stanju iskreno voljeti. Neki za cijelog života ne upoznaju osjećaj ljubavi jer ih kroz život vodi pohlepa i želja za tuđim. Pohlep je taj koji ih liši strasti koju su mogli uživati umjesto da se miješaju u ljubavi onih koji su ju pronašli. Taj prekrasan osjećaj privrženosti, taj osjećaj bliskosti i nježnosti nešto je o čemu svatko od nas sanjari, svatko ga od nas priželjkuje. Kad se dvoje vole osjeća se prisutnost altruizma.. prisutnost međusobne nesebičnosti.. Kad nekoga volimo u stanju smo sve napraviti za njega. Kad se taj netko naš osjeća loše, sve bismo napravili da ga oraspoložimo, kad plače sve bismo napravili da mu osmijeh vratimo na lice. Dijeljenje emocija i osjećaja čvrsta je veza zaljubljenih.. povjerenje i iskrenost potrebni su kako ta veza nikad ne bi oslabila. Uz svu moguću nježnost, uvijek se javlja i strast.. seksualna želja za partnerom.. U potrazi za boljim životom uvijek sam govorila da je ljubav ta koja će me spasiti. Ljubav je odgovor na mnoštvo pitanja. Ljubav je ta čija je moć ogromna i ta koja nas čuva od onoga čega se bojimo.. Sigurnost koju osjećamo prijeko je potrebna da bi se opustili i uživali.. Sve što želimo u životu možemo ostvariti, ali samo ako u životu dovoljnom broju ljudi pomognemo da ostvare svoje želje i snove.. U životu sam se uvijek trudila pomoći drugima, veselila se tuđoj sreći i kad god bi oni koje volim bili sretni i ja bih bila sretna za njih, iako ne bih imala toliko potrebnu ljubav.. Nakon svega što mi se dogodilo jednostavno sam neko vrijeme bježala od ljubavi i bojala se prepustiti osjećajima.. sve me to držalo do prije nekog vremena kad sam se opet počela mijenjati i ljubav me preplavila.. sve do vremena kad je ljubav postala jača od mene i nisam više mogla ići sama protiv sebe.. sad mi je drago zbog toga, napokon živim kako sam htjela, kolko je to moguće. I da sam opet nesretna, bila bih sretna pri pogledu na sreću svojih najdražih, iako bi moja unutrašnjost plakala. O takvoj sam nesebičnosti govorila. Kako god čovjeku teško bilo, često zaboravi na sebe i ne misli na svoje želje i snove, nego bi učinio sve kako bi pomogao onima koje voli da budu sretni. I ne znam za vas.. vi svaki morate sami suditi o sebi.. ali ja znam da mi je sreća voljenih najvažnija na svijetu. I bez njihove sreće meni danas ništa ne bi imalo smisla. Iako ponekad nemam snage ni slušati, i ponešto me zasmeta, još uvijek težim istome cilju.. i želim pomoći, želim vidjeti osmijeh na nečijem licu. Neki ljubav nazivaju bolešću koja svijetu nameće bol i patnju, a neki na nju gledaju kao najljepše što im se u životu desilo. Mnogi su u svijetu upravo zbog toga mišljenja da nisu vrijedni ljubavi, i da ju nisu u stanju ni davati ni primati. Kad osjećamo tako, to je kao da smo dušom odvojeni od tijela, od svijeta i od sviju. I ja sam puno puta osjećala tako, i dan danas osjetim da ljubavi nisam vrijedna. No kad razmislim što sam sve prošla, znam da sam ljubav zaslužila iako ne osjećam tako. Često sam pomislila da jednostavno nisam dovoljno dobra za ljude koji mi prirastu srcu, da su ostali uvijek bolji od mene. Taj osjećaj rastao je u meni od trenutka kad je uništeno moje samopouzdanje i godinama sam ga opet gradila.. trudila se i mučila.. i sad napokon mogu reći da napredujem.. jer više prošlost za mene ne postoji. Bezuvjetna ljubav prekrasna je.. to je ljubav kojoj težimo. Kad bezuvjetno volimo, spremni smo gledati mimo tijela i njegova ponašanja, spremni smo usmjeriti svoju ljubav prema onome što volimo i za čim čeznemo. Ta ljubav nikako ne podrazumijeva trpljenje nečijeg ponašanja.. ako nam nešto smeta i to ne podnosimo, to nije pokazatelj ljubavi.. kad nekoga volimo – volimo ga sa svim manama – jer nitko nije rođen bez njih i nitko nije savršen. Kad čovjeka volimo, brinemo se za njegov život jednako ili još više nego za svoj. Važnije nam je da on bude u redu, nego da u redu budemo mi. Uvijek se borimo ne samo za sebe, nego i za sreću te osobe koja je to zavrijedila. Ljubav je zaista nepredvidiva. Ono što ona stvara – to su čuda najblaže rečeno. Pružanje ljubavi odgovor je na svaki problem s kojim se susrećemo. Kad nas bilo šta muči i zadaje nam glavobolje, jedan topli zagrljaj može napraviti da se osjećamo puno bolje.. Kad imamo neki problem, snagu nam daje ljubav srca. Ljubav je ta koja nas jača i čini hrabrijima. Pružiti ruku nekome da bismo mu pomogli, način je na koji pronalazimo naš unutarnji duševni mir jer na taj će se način rasplinuti svaka negativna misao i sreća je ono što nas počinje zarobljavati. Kad pomažemo drugima, to je više od ostvarenja naših najsmjelijih snova. Takav osjećaj ne može nam pružiti ništa više. Ljubav je odgovor na sve.. na svako pitanje.. na svaki problem.. na svaku depresiju.. na svaku bolest.. na svaku bol.. na svaki strah.. i to upravo zato jer je ljubav sve što postoji.. na svijetu nećete pronaći ništa što s njome nije u uskoj vezi.. stoga, za ljubav živimo i ljubavi se predajmo.. jer nitko nikad požaliti neće.. bila ona sretna ili nesretna – bolje i takva nego nikakva..



Shot at 2007-06-29

ponedjeljak, 25.06.2007.

Tamo gdje ljubav počinje ...

Shot


Zapjevaj našu pjesmu,
meni i tebi riječi poznate,
čekam te, na starom mjestu,
tamo gdje LJUBAV POČINJE.

Zapjevaj našu pjesmu,
meni i tebi riječi poznate,
čekam te, na starom mjestu,
tamo gdje LJUBAV POČINJE.



Shot


Bliži se večer i mali moj užasno mi fali. Slušajući pjesme nakon napornog popodneva mislim na njega i nikako da ga na kratko izbacim iz glave. Uglavnom, ništa se nisam naspavala, ko po dobrom starom običaju. Probudili me dosta rano i od onda do sad samo nešt radim i tak glupo trošim dan. A danas me i uhvatila inspiracija i želja za slikanjem, tako da svu svoju ljubav mogu negdje izbaciti.. pošto sad njega kraj mene nema. Pošto me boje zovu, ne ću duljiti s postom.. samo sam htjela reći da mi užasno fali i da cijelo vrijeme mislim na svog malog. Volim ga.. ne mogu objasniti kolko.. volim ga i voljet ću ga.. dok sam živa.. nadam se da me nikad povrijediti neće. Iako i da me ostavi sutra, zbog ničega ne bih žalila jer sam sve napravila iz ljubavi, mada bih se osjećala izdano nakon nekih sitnica.. Jurim sad, više ne mogu izdržati.. napokon malo slikanja uz glazbu.. čuda želim na papiru stvarati.. pusek..



Shot



Shot

subota, 23.06.2007.

Samo u mislima noćas sa mnom ...

Shot at 1969-12-31


Moram negdje reć kolko mi moj mali danas fali. Na proslavi je pet godišnjice osnovne škole a meni nikako ne izlazi iz glave taj ljepotan mali. Noćas ga sa sobom nosim samo u mislima.. i na slikama hehe.. E kak se neko sredil za tu feštu.. pojela bi ga.. ajde da ne tugujem previše jer ne osjećam dodir njegovih usana, da kažem kako puno vremena provodimo zajedno i da je jučerašnja večer bila jedna od najljepših.. Bijaše tu puno iznenađenja i prekrasnih trenutaka, bijaše to naša ljubav pod zvijezdama. Uživam s njim i nikad nisam mislila da ću ga uistinu toooliko voljeti. Uvukao mi se po kožu, kako to ja znam reći, sporo ali djelotvorno. Stoga ljubavi moja.. sad kad ti vjerojatno negdje plešeš, tebi stihove poklanjam ove:



Shot at 1969-12-31


Makarončeku ...


Makarončeku ove stihove pjevam,
Da za svu ljubav svijeta mu zahvalim,
Jer razumijevanje, iskrenost i čistoća,
Njegova su veličanstvena ljubav i mekoća.

Voli me – i previše me zavolio,
Crne mu oči ogledala anđeoske duše,
Poput jutarnje rose okupane suncem,
Blistaju nježno, silno privlačno.

Usne slađe i od meda i šampanjca,
Ružičaste i meke, poput orhideje,
Poput crnog vina opojne,
Poljubaca žedne, strastvene bujne.

Osmijeh od uha do uha,
Usana spojenih od ruba do ruba,
Snagu mi daje pogled na njega,
Da se svakog jutra svinem do neba.

Zajedno ćemo ljubav da gradimo,
Svetu, čistu i iskrenu.
Zajedno ćemo ljubav da gradimo,
U dobru i zlu da se ljubimo.

Samo Bog zna što je -
Najbolje za nas dvoje,
Zato ga je poslao prije mjesec dana,
Da moj život promijeni poput orkana.



Shot at 1969-12-31

srijeda, 20.06.2007.

Promatrajući tu divotu ...

Promatrajući tvoju krasotu,
Udubljujem se u tvoju ogromnu dobrotu,
Svaka me tvoja progovorena riječ,
Uvijek iznova zadivljuje.

Osjećam da si za mene stvoreni,
Predugo sam te čekala da bih bez tebe živjela,
Srce ti goruće strastveno poklonila,
Potajice se istome od tebe nadala.

Promatrajući tvoju ljepotu,
Prizivam tvoga tijela nebesku toplotu,
Svaki me dodir tvojih nježnih ruku,
Među božanske svodove tjera.

Znam da bez tebe ništa ne bi imalo smisla,
Sjećanja bi me nemilosrdno ubijala,
Srce bi stalo nemoćno ko u gol zakucavati,
Bez tebe prestalo bi disati.

Ali zato danas pjevam ovu pjesmu,
Jer si uvijek kraj mene i ne ostavljaš me,
Caruješ mojim mislima,
I voliš ovo nemirno, tvrdoglavo čudo.

ponedjeljak, 18.06.2007.

Prekrasna noć ...

Da bar, ljubavi moja...


Da se bar budiš kraj mene,
Da svo svoje vrijeme budeš uz mene,
Da svaka minuta smisao ima,
Da uz svoje osjećam i srce tvoje.

Centar si svijeta,
Najljepši ukras mog života.
Svježe su usne tvoje,
Nikad se ne odvajaj od ljubavi moje.

Da bar zajedno sanjamo,
Da mogu da ti čitam s vrelih usana,
Da čujem vapaje tvoga srca,
Da ti kažem ljubim te ljubavi moja.

Centar si svijeta,
Nježni su dodiri tvojih ruku,
Sočni poljubci kojima me obasipaš,
Samo me ljubav tvoja obuzima.


Noćas sam se kasno vratila i dugo nisam mogla zaspati. Ne znam.. neka je neobična vibra danas bila u zraku. Atmosfera prekrasna i zadivljujuća. Ne mogu objasniti, ali iskrice kao da su neprestano frcale. Uvijek mi je lijepo vani s njim, ali noćas se nešto promijenilo. Nije bilo ni lijepo, ni krasno, ni divno - bilo je fenomenalno, bilo je prekrasno. Nije mi jasno što se dogodilo ni kako je do čega došlo, no osjećaji i ta vladajuća vibra dobitna su kombinacija. Našli smo se već popodne i zajedno proveli sate i sate i sate. Kraj njega zaboravim na sve, svijet oko mene nestane u trenutku. Pojavim se sva nemirna, hiperaktivna i luda, a brzinom munje smiri me i samo sam njegova. Sjećam se početka, onih prvih dana. Sjećam se kad sam ga upoznala i onih dana kad ga još nisam poznavala. I nikad ne bih pomislila da ću jednog dana biti s njim, biti ovako sretna. Mislim da su sve riječi suvišne. Mislim da je svima jasno, i bez da išta kažem, da više ne bih znala ni disati ni živjeti bez njega. Previše ga volim. I ti osjećaji ne mogu ishlapiti u bezdan samo tako. I inače smo poprilično raznoliki što se nekih sitnica tiče, no ono najvažnije, bitni nam se stavovi poklapaju. Ovog nam je ljeta moglo biti prekrasno, mogli smo zajedno dva mjeseca provesti na moru.. istina da bismo i radili malo, ali cijele bi dane bili zajedno. Svaku bi večer i noć provodili zagrljeni, voleći se.. Nažalost vjerojatno ove godine ništa od toga, no sljedećeg ljeta ostvarit ćemo sve želje.. Ma ne želim se ni prisjećati kako bi nam bilo zajedno, da smo odvojeni od ostatka svijeta, samo ja i on. Mislim da se na kraju ne bismo htjeli ni vratiti a kamoli to ne ponoviti. Ne znam kako ću ovoga ljeta doma sa svojima.. navikla sam ljeta provoditi daleko, živeći sama za sebe, upoznajući strance i živeći samostalno.. bez da me neprestano neko gnjavi. Ma neće me više brinuti to.. jer znam da će uz puno njegove ljubavi proć i ovo ljeto. Ne bih mogla sama, bez njega otići negdje daleko. Zamislite da moram dva - tri mjeseca samo čitat njegove sms-ove ili slušat njegov prekrasan glas na mobitelu.. Ma nema šanse. Ne osjetit njegove usne što je češće moguće, ne biti podložna njegovim dodirima i svemu ostalome, ma to bi me prije ubilo nego mi sve olakšalo. Tako da, bez njega nikuda. S njim ili nigdje. Rekla sam da ga previše volim, i previše sam ga zavoljela. Ono što osjećam tako je iskreno.. I unatoč svim manama koje imam, čini se da me on voli.. kako mi to god nevjerojatno još uvijek zvučalo.. više ne moram njegove oči sanjati, danas se mogu u njima utapati.. danas ih mogu ljubiti i te će ružičaste usne ljubiti mene..

nedjelja, 10.06.2007.

Tebi, ljubavi moja malena...

"Ljubavi sam željna,
Na žrtvu sam spremna,
Ako treba život ću ti dati,
Znaš i sam da se neću pokajati..
Sve bih učinila samo za tebe,
Pa makar ugrozila sebe.
Jer ti si mi u grudima,
Volim te u inat ljudima.
I nije me briga što ljudi govore,
Ma boli me briga za njihove pogovore.
Jer ja samo tebe volim,
A za njihov blagoslov nasoj ljubavi ne molim… "


Srećo moja mala, došlo je vrijeme promjena.. sjeti se današnje noći.. više ništa neće biti isto.. dosta je tabua i mojih fiksnih ideja.. ko da sve kreće ispočetka.. al ne kreće.. nema više izgovaranja.. dosta je toga bilo..



Slatki moj mali cakani, kad si reko da si me sad već previše zavolio.. srce mi je neobično brže kucati počelo.. možda misliš da kompliciram.. Ali ne.. ne fantaziram.. samo te previše volim i ovo moje srčeko malo sretno je kad sluša te riječi izgovorene tim tvojim slatkim usnama...




Makaronček mali moj, ovime ti samo želim reći kolko te volim, i kolko mi značiš.. molim te ko Boga, nikad ne sumnjaj u to.. i voli me bar UPOLA ko što ja volim tebe ako je moguće..

srijeda, 06.06.2007.

Tijelovo - koktel ljubavi ....

Prije nešto malo vremena ustala sam pa sam sad neobjašnjivo dobre volje. Da je moj mali sad kraj mene, kladim se da bih ga pojela. Zato bolje mu je da mi ne dolazi i da me ne draži. Jer ne odgovaram za svoje postupke. Ma naravno.. samo se malo šalim. Smijem se otkako sam malo prije ustala. Smijem se i čudim sama sebi. Ne kužim se ni sama, a kako bi me onda kužili drugi. Ma uvijek sam u nekom svom svijetu. Njegova sam i znam da je mojih suza vrijedan što znači da zbog njega nikad plakati neću. Ne mogu objasniti kako se osjećam dobro.. neki bi rekli da sam opet na nekim teškim drogama, da sam napušena (hehehe) a ja konzumiram samo.. prirodno?!? He he he.. I tako ja sad sjedim na krevetiću, napokon naspavana i prisebna hehe.. Sretna sam, sretna sam, sretna.. i volim, volim, volim.. jednog malog Kinezića slatkih usana.. s kojim bi bilo lijepo dočekati jutro.. u čijem bi se zagrljaju buditi htjela. Al zašto su to samo želje? Zašto ne bi to bila stvarnost? Zašto se to ne bi dogodilo još danas? Zauvijek je u mom srcu okupirao neko posebno mjesto.. mjesto koje još nikome nije pripadalo onako kako bi trebalo. Mahi, mahi, mahi, mahinalno.. okrenem te.. bla bla.. ma ja i glazba.. snovi i stvarnost.. pleše mi se sad.. oduvijek sam mislila da mogu sama sve, ali baš sve.. a danas sam svijesna da nakon svih ratova koje sam vodila sa svijetom pa i sama sa sobom, dobro je imati nekoga poput njega kraj sebe.. nekoga tko će biti uz tebe kad si loše i dobro.. u dobru i u zlu.. dobro je s nekim miješati koktel ljubavi.. al kad za taj koktel ima smisla živjeti i za njega disati.. boriti se i uživati.. a koga to ja volim? S kim to želim dijeliti svo blago svijeta? S kim želim naučiti disati, s kim želim vrijeme trošiti? S čovjekom koji je od mene stariji svega nekih 158 dana.. s malim, slatkim, najslađim na svijetu. He he.. ne mogu si pomoći a da se sad ne sjetim njegova pogleda i širenja njegovih zjenica, sjaja u njegovim okicama. Ne mogu se ne sjetiti njegova osmjeha i glasa koji prožima tijelo. Znam da ništa neznam, no znam i da se u nečemu ne varam, znam da boljega čovjeka od njega nisam mogla pronaći i da sam Bogu zahvalna što mi ga je dao. Zahvaljujući njemu sad se osjećam puno sigurnijom, slobodnijom.. i napokon dišem bez ustručavanja.. strah polako nestaje.. srce mi kuca sve jače i jače.. ma život mi mijenja za 360 stupnjeva. Znala sam da će tako biti, no svejedno mi je nejvjerojatna moć ljubavi.. divim se snazi kojom ona ispunjava čovjeka.. divim se moći kojom ona čovjeka zarobljava. Za njega sam kadra napraviti sve jer znam da me nikad neće razočarati. Uz mene je i kad treba i kad ne treba. Uz mene je od samog početka.. Uz mene je bio i kad nije trebao, još i kad nismo bili zajedno svoje je vrijeme posvećivao meni i pomagao mi na bezbroj načina. Puno je sitnica koje kod njega volim i koje ga čine posebnim, drugačijim, prekrasnim. Ne mogu ga usporediti s nikim... jer je meni bolji od svih ljudi svijeta zajedno. Nema čovjeka kojemu nije spreman pomoći, nema stvari koja mi na njemu smeta. Da ga mogu promijenit, znam da ne bih promijenila ništa jer ovako je savršen i ko stvoren za mene. Ajme kad se slušam što pišem heehe.. al ono.. iskrena sam i iskrenost cijenim. Na pameti mi je samo ljubav, na pameti mi je samo on... sad kad sam se probudila ne mogu se koncentrirati na ništa, mislim samo na to kako je sutra Tijelovo i bilo bi lijepo provesti dan tijela pripijenog uz njegovo. Ajme kvragu, zašto nemamo neki stan??????????? He he he... E tad bi to bio savršen dan..

ponedjeljak, 04.06.2007.

Ponekad, noću, dok spava grad....

Ponekad, noću, dok spava grad.. vozim se biciklom.. u kasne noćne sate. Obuzima me tišina kojom vlada tama.. obuzima me hladnoća kojom nebo krasi sve naše tajne prolaze. I vozeći se tako polako, promatram svijet oko sebe. Svijet koji vidim i svijet koji želim.. Oči mi širom otvorene i budne ko da sam se tek probudila iz zimskog sna. Mislim mi na paši, a srce mi neobično kuca. Sretna sam a ujedno i žalosna.. mada sve to u pozitivnom smislu. Sretna jer sam provela sate i sate s tobom, mali moj.. a žalosna jer te sad kad ovo pišem više nema kraj mene.. nije neki razlog, al dala bih sve da te sad mogu dodirivati, da spavaš kraj mene i griješ me cijelu noć... Ne volim sanjariti o nećem što je teže izvedivo.. al znam samo jedno, a to je da te trebam i užasno mi nedostaješ. Potreban mi je dodir tvojih usana.. putem doma neprestano osjećam tvoje poljubce i naježim se i pri samoj pomisli na to kako bi nam lijepo bilo da si krenuo sa mnom. Al znam da to nisu samo maštanja, znam da će se jednom naše želje ispuniti. A za sad se očito moram zadovoljiti time da tvoje poljubce nosim sa sobom kao sjećanje, tvoje dodire i maženje kao najljepše uspomene. Kako da sad ne mislim na tebe, kad je tako teško odoljeti pogledu tvojih prekrasnih okica? Kako da te neprestano ne nosim u srcu kad si osoba savršena u svim pogledima??? Kako da te na pola sata zaboravim i koncentriram se na nešto «pametno» (hm.. hm..) kad je tvoja pojava prejaka i tvoja osobnost nešto što me impresionira? Majka priroda stvorila me ko malu i ludu, no nikad nisam poznavala nekoga poput tebe. Strašno mi je kad pričam i pričam.. neke bedastoće naravno.. a onda me, očekujući odgovor, samo pogledaš i smješkaš se.. e da se čovjek rastopi. Možda još nisi svjestan da se cijeli moj svijet vrti oko tebe i da mi značiš više nego itko drugi na planetu. Dio si mene, dio koji znam da ne bih mijenjala poput nekih sitnica.. I kad se svjetla gase, i kad mrak obuzme moju dušu i tijelo.. oči i dalje tebe traže.. i nadaju se da će te sresti.. Ljubav je ono što mi najviše znači u životu. A moja si ljubav ti mali moj medeni, što znači da ne mogu zamisliti život bez tebe i svega što si mi pružio i što mi pružaš. Iako će nam uskoro mjesec dana, nemam osjećaj da je već toliko prošlo. Kraj tebe moj je život postao puuuno ljepši i podnošljiviji ako se smijem tako izrazit.. Svu patnju polako mijenjaš, svu bol uporno se trudiš iščupat iz mene. Činiš za mene kolko još nikad nitko nije. Ajme ne želim razmišljati o ničemu.. jer samo mi pada na pamet kako bi sad mogla uživati negdje u tvom naručju.. divit se tebi.. tvom božanstvenom tijelu..

nedjelja, 27.05.2007.

Na krilima svog anđela nebom letjeti... zvijezde ljubiti... mjesec prigrliti... krilima anđela ogrnuta, ZLO pobijediti i voljena biti...

Ovih se posljednjih dana osjećam uistinu neobično. Nenaspavana sam i puna energije. Već je gle kolko sati a ja ne spavam. Nije mi jasno što se to događa sa mnom. Nije da mi se promjena ne sviđa, ali ipak je to nešto veliko i meni važno. Kasno je i unatoč svim mislima koje mi lutaju glavom, nevjerojatno sam mirna. Odakle sad taj mir kad njega nema kraj mene? Upravo zbog njega počela sam se mijenjati.. iako to možda nije na prvi pogled uočljivo. No osjećam se drugačije. Nešto je u meni drugačije. Nešto je u meni sretnije i osjeća se sigurnije. Samo pogled njegovih očiju ispuni me nevjerojatnom toplinom. Što tek onda čine zagrljaji, poljubci i dodiri.. Već zora vani sviće a ja mislim na svog malog crnog. Kako on kaže, nešto sam posebno «zaigrana» posljednjih dana.. a bome je i u pravu.. umjesto da spavam sad ga mislima pokušavam prizvati k sebi.. u svoju sobu.. u krevet.. Znam, znam, uzalud vam trud svirači, jer on sad lumpa i sigurno ne osjeća da ga zovem. Kako bilo da bilo, nedostaje mi, užasno mi fali. On je moje srčeko, i za njega moje srca svakog dana žešće kuca. Pri pomisli na njegove usne i vješte ruke prolaze mi trnci cijelim tijelom, od glave do vrhova nožnih prstića. Kad ga se sjetim onog dana u vlaku i našeg neugodnjaka, samo ga još više želim. Ubija me pomisao na to da ga ne mogu odmah sad čvrsto zagrliti i privinuti se uz njega.. da nam se tijela spajaju, privijeno jedno uz drugo, da osjetim kako diše i kako mu srce ubrzano kuca. Ma nije ni vrijeme ni mjesto sanjarenju. Istina je da ljubav čini čuda kako od svakog čovjeka tako i od mene a nadam se i njega. Zbog njega bih bila u stanju na mnogo toga na što do sad nisam ni pomišljala. Moji se prioriteti mijenjaju i danas imam njega za kojega dišem i ne smijem posustati. On je moje nadahnuće, moja inspiracija, ma on je doslovno: moje sve. Sretna sam pri pomisli na njega jer znam da se sad zabavlja i uživa. Na trenutak me noćas nešto zaboljelo pri srcu. Znate onaj osjećaj kad predosjetite da bi se moglo dogodit nešto loše a vi ste nemoćni? E točno tako osjećala sam ja malo prije. Vjerojatno zbog toga još ne mogu zaspati i sad pišem ovo što pišem.. Srce mi je stezalo od boli, ništa mi nije bilo jasno. Čak su mi i suze potekle niz lice jer sam osjećala bol i nemoć. A kad shvatite da nekome niste u stanju pomoći, samo vam je još gore. Hvala Bogu što je taj osjećaj prošao i što me srce sad više ne boli. Hvala Bogu što je sve u redu jer sam sjedila neko vrijeme na krevetu bojeći se da će zazvoniti telefon i da ću čut nešto što ne želim ni u najgorem snu. Samo mi nije jasno što je ta bol i to stezanje srca značilo? Mrzim predosjećaje i mrzim kad me tako osjećaji varaju. Nadam se da se uistinu nigdje nikome koga volim nije ništa dogodilo jer znam da ću zbog toga danas teško zaspati. No ne želim razmišljati o tome.. dugo me to noćas kopkalo i sad napokon osjećam neko olakšanje. Popustio je pritisak koji je gušio moje malo srce. Jest da je moje srce malo, no zato tolko više ljubavi puno. Sad sam opet mirna i sve je u najljepšem redu. Život stvarno može bit prekrasan, a život kraj osobe koju voliš Božji je blagoslov. Tako je i mene Bog blagoslovio 9. svibnja i blagoslivlja me sada već 19. dan.. uza sve sitnice koje me pogađaju kao i svakog normalnog čovjeka, običnog smrtnika, ništa ali baš ništa ne može pokvariti moju sreću. Znam i da ništa ne bi bilo tako lijepo, da ne vjerujem svom malom. Znam da su iskrenost i povjerenje dva najvažnija koraka na putu do sreće. Iskrenost je vrlina koju cijenim, pošto laži ne podnosim. Više volim da mi se kaže iskreno kako stvari stoje i što se osjeća, nego da me se mulja bez prestanka. Svaka se laž otkrije kad-tad i nije baš ugodan osjećaj. O povjerenju pak ne moram ni pričat. Ne postoji li povjerenje između dvoje ljudi koji se vole i ljube, ništa ali baš ništa nema smisla. Nema smisla ni njihova ljubav ni njihova veza. Povjerenje i vjera jednoga u drugo su vrline koje nas čine velikima i dobrodušnima. Ma sad već malo filozofiram. No kako sati, minute i sekunde prolaze, meni se uopće ne spava. Dapače, sve sam budnija. No tijelo mi je iscrpljeno i potrebni su mu trenuci čvrstog sna. Iako sam svjesna da je nesanica loša za zdravlje, ne uspijevam to promijeniti. Živim život o kakvom se nisam usudila sanjariti, imam kraj sebe njega, osobu do koje mi je stalo više nego do vlastitog života. Shvatila sam da je vrijeme da neke stvari ostavim iza sebe i živim samo za ljubav. Čovjeka poput njega prije nešto malo vremena bila sam sigurna da ne mogu pronaći. A kamoli da onda još on osjeti išta prema meni. A danas su sve moje tvrdnje demantirane. Imam ga kraj sebe, ljubav me snašla kad nisam ni pomišljala da će mi pokucat na vrata. Sad je vrijeme da volim i ništa više. Jer on zaslužuje puno više. I on to dobro zna. Puno više nego sam mu pružila, jer sam previše komplicirano stvorenje. No on je uporan i strpljiv, i brzo sve podvrgava svojim željama, svojim idejama, zamislima i potrebama. Kad se sad sjetim njegovih usana, dala bih mu sve, u trenutku.. ne bih se ni bunila ni odupirala. Čekala bih znatiželjno i nestrpljivo svaki pojedini dodir. Bila bih njegova i ničija više. U nekom svom svijetu, među oblacima bih letjela.. krilima svog anđela ogrnuta, mjesec bih dodirivala.

četvrtak, 24.05.2007.

Varljivi putevi varljive sudbine ...

Sjedim čekajući vlak jer sam prije pobjegla sa seminara i razmišljam o glupostima.. I mislim si kako je sudbina varljive prirode. Danas se osjećam voljeno i volim. I kad promislim da smo bili tako blizu jedno drugome sve ove godine a istovremeno i tako daleko.. Kako je sudbina komplicirana. Cijeli niz godina nismo se poznavali, a tko zna, možda smo se koji put negdje i nesvjesno sudarili a da to ni ne znamo. Ma kraj prevrtljivosti ove sudbine u ništa ne možemo biti sigurni. Hvala Bogu što je ispalo kako je ispalo, jer se isplatilo. Hvala Bogu što sam ga upoznala, kad-tad. Sjećam se početka prvog semestra. Često mi je zapinjao za oko kad bi čekali ono prekrasno čudno od vlaka. Bila sam poprilično uvjerena da sam ga već vidjela na tv-u kao sudionika nekog pjevačkog natjecanja. Ne znam.. promatrajući ga tako s vremena na vrijeme.. iako vrlo rijetko, privlačio je moju pozornost. Naši su se životi razilazili sve do prije nekoliko mjeseci kad sam imala čast upoznati ga. Sve do vremena kad je sudbina odlučila umiješati prste među nas i smućkati neki čaroban napitak. Danas je on dio mog života. Danas je već 16. dan «službeno» pri kraju.. Iiiideš Miki, kako vrijeme s njim brzo prolazi. Nedavno ga nisam ni poznavala a danas imam tu priliku da uživam s njim. I onda nek netko kaže da sudbina nije prevrtljiva ko sam mali «vrag». Od kad sam ga prvi put vidjela djelovao mi je nekako tajanstveno i zanimljivo.. a sve što nešto skriva u sebi, privlači moju znatiželjnu prirodu. I čini se da je došlo vrijeme da ga cijelog «istražim» hehe.. Tko bi mislio da će sve završiti ovako.. mada to nije kraj već početak nečeg prekrasnog. Sretna sam i svoju sreću i njega ne bih mijenjala ni za što na svijetu. Ovo što njega čini posebnim mnogi ili ne vide ili ne shvaćaju.. zato ja imam oči cijelog planeta i vidim ono što drugi ne vide.. Zato ću se uvijek držat one, da ne sudim čovjeku dok ga ne upoznam.. i svima dam priliku.. ma kakvi oni bili. Ma što da više kažem, kad su sve riječi suvišne. Kraj njega se polako oslobađam prošlosti. I vidim da je uz njega sve moguće, ma kako se teško činilo i kako ozbiljno i nezamislivo bilo. Nevjerojatna mi je i sama pomisao na to kako on djeluje na mene.. Živim za trenutak s njim i volim ga više nego on misli da ga volim. Život je lijep, kažu ljudi, kad se živjeti zna. A ja kraj njega mogu dohvatit zvijezde i to samo za sebe govori više nego hrpetina stranica skupljenih u knjigu životnih bajki..

utorak, 15.05.2007.

U nečijem zagrljaju zvijezde otkriti...

Sexy & Romantic glitter graphics from Sexi Luv.com



Voditi ljubav.. Biti u nečijem zagrljaju.. nježnom i znojnom.. vrućem i gorućem.. provesti vrijeme uz nekoga.. provesti vrijeme uz njega. Maštanja ili stvarnost?? Biti ljubljen i voljen, biti nekome poseban. Sočni poljubci i nijedna prikrivena suza. Ne misliti na jučer. Ni sutra. Ne misliti na danas, misliti na sad, na trenutak u tijeku. Biti spontan i prepustiti se. Sve ima svoju čar. Tako i ljubav. Uživati u nečijem tijelu. Ili pak samo u njegovim dodirima. Znati uživati kraj osobe koju volimo. I ne se pitati što donosi jutro ili večer. Što donose naredni sati ili dani. Ne brine nas ništa. Želimo sad. Uz njedra, privijeni jedno uz drugo. Priče, dodiri, pogledi. Poljubci i nježnosti. Nema puštanja. Samo čvrsto držanje. Nema ispuštanja. Samo sve jače privijanje i privlačenje. Ljubljenje i uživanje. Osjećamo i živimo kao da ne znamo što nas čeka. Jedno uz drugo ostati. Sami ne biti. Ženu u nama probuditi. I ne ju zaustavljati. Ženu u nama mamiti. I ne ju na kraju zgaziti. Uzeti ono najbolje u nama. No ne nas ostaviti prazne. Praznine popuniti, ljubavlju ispuniti. Ne nagrizati. Samo iskreno ljubiti. Briga za ništa.. boli nas briga za cijeli svijet. Brine nas samo ono što sad želimo i čemu se trenutno predajemo. Tko je tak netko? Svejedno je. Glavno da se volimo. To je sve što trebamo. Za čim žudimo. Biti nekome jedini. Biti nekome inspiracija. Samo ljubav noćas. Samo poljubci odmah. Duga je noć - griješna i tajanstvena. Puna skrivenih žudnji i paklenih snova. A na kraju nestati kao rosa sa zorom. Čarobno i primamljivo. Emocije. Iskrice frcaju. Na sve se strane misli raspršuju. Pamet više ne vlada našim tijelom. Naše tijelo vode osjećaji. Samo večeras.. kad mi se volimo. Da bol ne jača. Da pamet ne nestane. Fijuuuuu i letiš ko leptirić. Sve dok ne poludiš i oživiš. Sve dok te ljubav ne slomi. Sve dok od ljubavi živiš. Ritam glazbe u pozadini. Pobuđuje te na neviđene stvari.. na osma svjetska čuda. Glazba te jača. Spreman si na sve. Lud. Nezaustavljiv. Vruć. Usudimo se reći i pokvaren. Nastran. Nemoguć. A voljen i prekrasan. Tvoje oči. Svjetlucave. U mraku. U toj dobokoj tami. Blistaju i nježno te promatraju. Ni da trepnu. Tvoje usne. Meke i sjajne. Sočne. Divlje. Doslovno drhtiš. Nije da se bojiš. Ali drhtiš. Usne ti drhću. Nešto te uzbuđuje. Zar nije prekrasna ljubav? Zar nije to ono što tražimo? Ljubav.. ljubav i ljubav.. ljubavlju zvijezde dohvatiti.. ljubavlju mjesec zagrliti.. u nečijem zagrljaju cijeli svijet pobjediti..



Sexy & Romantic glitter graphics from Sexi Luv.com

Nevjerojatna moć ljubavi...

Duga je ova noć. Već sam nekoliko puta nakratko zaspala i opet došla k sebi. A sad sam se napokon umila i opet sam ko nova.. spremna na sve. U dubini tame ove noći sjedim u svojoj sobi i mislim na njega. Voljela bih da je sada tu, da je kraj mene.. da zajedno ležimo na krevetu, da me grli i ljubi. Da ovu noć provedemo zajedno i da se zajedno probudimo. Danas griješim samo u mislima. Sutra.. hoću li griješit ponovo? Nemam pojma i nije me ni briga.. Sretna sam i ne brine me ništa. Život je napokon poput slatkog bombona, jer imam njega, svog dragog.. čovjeka bez kojeg ne mogu. Još mi uvijek neke stvari nisu jasne. Nije mi jasno kako je sve ovo došlo iznenada. Ne mogu vjerovat da se Bog tek tako napokon sjetio i mene.. znala sam da me nije zaboravio. A znao je i on da ću prošlost zaboravljat samo u nečijem zagrljaju pa vjerojatno nije htio da ta osoba bude bilo tko. Istina malo je potrajalo no na kraju se isplatilo. Jer sad imam njega, najslađe biće na planetu. On je moje nadahnuće.. izvor moje energije i inspiracije. Znači mi više od ikog i ičeg u životu.. Zajedno smo tek sedmi dan no vezana sam uz njega ko još nikad na nikoga. I nije to obična vezanost.. nego nešto više.. moji osjećaji nisu tek tolko nešto.. moji su osjećaji iskreni i ogromni.. Sjedio je danas kraj mene na faksu. Gledala sam ga i djelovao je tako mirno.. A ja znam da on zna biti itekako divlji.. po milijunti sam se put uvjerila u to.. i voljela bih sad.. ovdje.. odmah.. osjetiti tu njegovu divljinu.. njegovu strast i vatrenost.. želim da osjeti kako moje srce kuca i da žudim za njegovim poljubcima.. pa čak i onda kad to ne pokažem.. dobijem ih svaki dan hrpu.. no još mi uvijek nije dosta.. želim još.. i još.. i još.. ma ne znam što mi je to napravio al fali mi i ove noći.. svaki njegov dodir, svaki drhtaj njegova tijela.. da mi ga je sad imat samo na minutu dvije bila bih najsretnija na svijetu.. što jesam i inače.. ma ne mogu si pomoći.. volim ga.. obožavam.. i živim za svaku minutu s njim.. E da mi je sad plesat s njim hihi.. pjesme za poludit.. mislim da to ne bi bilo dobro.. jer kad se ja uživim.. kad se uživi on.. pitaj Boga.. hehe. Slušajući zvukove crnog svijeta, protrne me neka neobična strast.. voljela bih sad sve izbacit iz sebe i prenijet to nekome.. prenijet njemu svoju ljubav i snagu.. njemu bih dala sve što imam.. za njega bih riskirala život. A kako je tek bio zanimljiv put vlakom danas.. cijelim smo putem razmjenjivali moć svojih usana.. moći naših poljubaca.. mislim da je išta više suvišno reć.. jel tako medo moj???




Medo, voli te tvoja znaš već koja.. molim te, ne zaboravljaj to nikad...

nedjelja, 13.05.2007.

Svijet i strah konačno se mijenjaju ...

Jučerašnja je večer bila prekrasna. Bila je to noć kad sam nekim djelom prošlost napokon ostavila iza sebe. Mislim nije da sam ja zaboravila, no uz njegovu pomoć, ogromnu ustrajnost i strpljivost, više se tolko ne bojim. Zahvaljujući njemu osjećam se ko druga osoba. Mislim, još uvijek sam ja ista, no nešto u meni drugačije je. Njegove su moći nevjerojatne. Ustrajao je i uspio.. nikad mu to zaboraviti neću. Ma neznam zašto sve ovo pričam, kad je važna samo činjenica da ga volim, i da mu se divim. Da sam tražila, osobu poput njega ne bih našla ni povećalom. Opet sam se uvjerila da ljubav ne dolazi kad je se traži, već nas iznenađuje. A kad nas udari u glavu, nema onoga što se zbog ljubavi ne može. Drhtala sam i pri samoj pomisli na neke stvari, sudbina me pratila i nije mi dala mira. No kad me nije puštao od sebe, sve se polako počelo mijenjati. Jednostavno više nisam mogla odolijevati. Sve sam ja htjela, u meni je gorjela želja i pekla me savjest zbog nekim mojih muha. A istovremeno nešto me vuklo i nije me puštalo da radim onako kako bih htjela, nešto bi me uvijek podsjetilo na one odvratne dodire i poljubce od prije sedam godina. No nekome neodoljivom poput njega, teško se oduprijeti. Još uvijek ne mogu vjerovati kako djeluje na mene, nije mi jasno kako mu sve to uspijeva. Ma ova je noć bila savršena. Ni sve sile svemira nisu nas spriječile jučer da uživamo. A boga mi ni moja tvrdoglavost hehe. Nevrijeme nas je pokušavalo zaustaviti, no Bog je očito za nas spremio nešto više i ipak popustio. A šta da kažem, čim vidim svog zgodnog i mladog, seksi komada, gotova sam hehe.. Danas je on moj život, moj se svijet vrti oko njega. Sretna sam jer ga imam, sretna sam jer napokon imam za koga disati. Često me hvatala panika pri samoj pomisli na prošlost. A danas.. to će čini mi se prestati. Jer od tolkog razmišljanja o njemu, neće ni biti vremena da mislim na ono. I hvala Bogu što je tako. Ovo sam čekala godinama. Godinama sam pokušala pobjeći od sudbine koja me pratila, no duboko u sebi znala sam da će to biti tek kad budem na sigurnom. A s njim sam sigurna gdje god ja bila.. na jednom ili drugom kraju planeta. Glavno da smo zajedno. Počeo mi je ulijevati toliku snagu. Ne mogu to objasniti. I ovako sam poprilično energična, al sad.. ma nije mi ništa jasno.. A današnji je dan tako lud i naporan. Gnjave me doma ko ludi, no sve ću ja to izdržati jer znam da mi još jedna čarobna večer ne gine. Napravit ću sve kako bih bila malo s njim.. ako samo pet minuta, samo pet minuta.. ako pet sati, onda pet sati.. Dovoljan mi je samo trenutak da ga vidim i bila bi ko nova.. doslovno preporođena.. i sve to samo zahvaljujući tom velikom prekrasnom čovjeku kojega volim kako već dugo voljela nisam..

petak, 11.05.2007.

Posebni dani u mom životu ...

9. 05. 2007. bio je poseban dan.. dan kad mi je napokon ponovno krenulo u životu. Dan kad me Bog napokon nagradio nečin prekrasnim i darovao mi njega. Nisam se tome ni u snu nadala i iznenadilo me to što se konačno počinje događati nešto prekrasno u mom životu. Još mi uvijek nije jasno kako je do svega toga došlo i čime sam ja njega zavrijedila no znam da sam zahvalna Bogu što ovih dana misli na mene i želi moj život promijeniti iz temelja. U želucu neprestano osjećam nešto čudno, leptirići vrludaju njime gore dolje ko ludi i ne daju mi mira. Noćima ne spavam jer mislim na njega.. jer sanjam.. i sretna sam. Kad imam njega nije mi potrebno ništa, ali baš ništa više. Samo njegov zagrljaj, njegov pogled.. ma on je dovoljan da dišem punim plućima i živim ko najsretniji čovjek na svijetu. Nikad ne bih ni pomislila da bi netko poput njega mogo osjećat nešto prema meni, jer sam se do sad uvijek pomirila s porazom prije vremena kako bih kasnije manje patila ako je do toga došlo. Prošla su već dva dana od tog dana koji je promijenio sve i već je treći u tijeku. S njim vrijeme prolazi prebrzo, kraj njega se osjećam mirno i napokon počinjem upoznavat osjećaj sigurnosti. Znam samo da napokon moram počet prošlost ostavljat iza sebe jer on zaslužuje samo najbolje od mene. Možda nije dobro govoriti ovako, no ja njega volim, volim ga više od ičega. I više ne bih mogla zamisliti život bez njega. Kraj njega počela sam se mijenjati. Ne doslovno mijenjati, ali pozitivno djeluje na mene. Razgovarajući s njim shvatila sam već toliko toga, a tek smo tako kratko zajedno. Ne mogu vjerovati kolko on mene dobro poznaje. I znam da me razumije i više nego sam toga svjesna, no ja ne mogu od njega tražiti da shvati neke stvari. Već ću poradit na tome da me prošlost prestane pratiti, i iako će ona i dalje biti neizbježan dio mene, neće me više sprječavati u ničemu. Želim uživati, želim ga voljeti, i to bez da me više išta sputava. Sretna sam, napokon moj život poprima neki smisao i imam još razlog više za život i borbu. Njemu se divim i ne moram opet govoriti kolko mi je do njega stalo. Kraj njega se osjećam mirno, osjećam da se ne moram branit i plašit ničega. No kad sam među ljudima, mijenjam se i neprestano osjećam neku potrebu da sam jaka i da nedam nikome da me gazi, jednostavno osjećam da se cijelo vrijeme moram branit i pazit da ne bih ikad više prošla ništa. Nekome tko to nije prošao možda je sve ovo besmisleno, no ja koja sam prošla razumijem se i ne mogu objasnit ljudima kakav to strah usadi čovjeku. No to više nije bitno.. sretna sam i želim ostat sretna.. ne smijem više ničemu dozvolit da mi kvari život. Sad imam njega i znam da ću kraj njega bit spremna na svašta. Kraj njega zaboravit ću sve i nestat će svi moji strahovi. Ljubav čovjeku čuda čini.. moć ljubavi neobjašnjiva je i jaka.. a ovo što sad osjećam jako je, jače.. ma najjače.. volim ga volim i voljet ću ga..

subota, 05.05.2007.

Srce moje lumeno.. voli iskreno.. srce moje lumeno.. ljubavi žedno..

Istina je.. da moje srce danas ponovo voli. Istina je da je moje srce lumeno i zaljubljeno, istina je da je ljubavi pošteno žedno. Istina je, istina sve i svašta, nema smisla objašnjavati. Iskreno priznajem danas i ovdje da volim iskreno i jako, a najvažnije volim ponovno. Volim opet, a još sam prije nešto malo vremena mislila da mi voljeti i voljena biti nije suđeno. No uvijek sam bila svjesna i činjenice da vrijeme čini svoje i da je samo pitanje vremena kad ću opet bit spremna nekom poklonit srce. I nekim čudom, to je vrijeme nevjerojatno brzo stiglo. Mislila sam da više neću upoznati osobu poput njega no sad opet znam da sam se prevarila. I drago mi je što iz onog nije ispalo ništa, iako mi je bilo teško. Drago mi je jer mi je Bog poslao još nevjerojatniju i bolju osobu na put. Iako danas opet postoji netko koga volim i obožavam, svjesna sam ogromne mogućnosti da ta ljubav nije uzvraćena. No nekako me to trenutno ne dira previše. Jer sam sretna ovakvom situacijom kakva trenutno vlada i nigdje mi se ne žuri. No s druge strane, užasno sam, užaaasno znatiželjna i brzopleta osoba i tako se i usuđujem priznat da mi se ipak malo i žuri.. znam da to nema smisla ali ipak.. kad volim, želim tog nekog kraj sebe, i voljela bih napokon natjerat sve sile svijeta da se okrenu na moju stranu. Danju sanjam, sanjam noću. Ne zaboravljam taj osmjeh i pogled tih prekrasnih blistavih okica. Kako da zaboravim išta na čovjeku za kojeg moje srce kuca??? Volim ga promatrati. Volim ga proučavati. Volim uočiti i najsitniji detaljić na njemu.. jer smatram da ga upravo takve sitnice čine još neodoljivijim.. Majka priroda učinila ga je božanstvenim.. za mene savršenim. I ako on ne osjeća poput mene, što naravno još neznam, boljet će al bit ću dobro. Bit ću sretna, samo da je on kraj mene, bilo kao prijatelj ili kao nešto više.. bilo kao bilo što.. bilo da ga morala gledat iz daljine ili bila neprestano u njegovu zagrljaju. Do danas sam naučila podnositi sve i svašta, pa tako bi onda podnijela i ovo. Ljubav je ono što trebam.. ljubav je ono što će me spasiti.. ono što osjećam sad prema njemu za mene je sveto. Sveta je ljubav koja mi je srce zarobila. Sveta je ljubav koja me okupirala.. Sveti su moji osjećaji prema njemu i sveto je ono što u meni živi, ono što iz dana u dan raste.. ma živjet ću zbog njega i ljubavi svoje..

utorak, 01.05.2007.

Ljubav... iskrena... goruća... ljubav... vatrena... velika... žudeća...

... *** ...


"Gladna sam tvojih usana, glasa i tvoje kose
i ulicama hodam ne hraneći se, tiha,
kruh mi ne daje snagu i zbunjuje me zora,
tražim tekući zvuk tvojih koraka u danu.

Izgladnjela sam za tvojim smijehom što klizi,
za tvojim rukama boje bijesne žitnice,
gladna sam blijedog kamena tvojih noktiju,
želim ti jesti kožu od netaknuta badema.

Želim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti,
nos koji vlada na tvome oholom licu,
želim jesti nestalnu sjenu tvojih trepavica

i gladna idem i vraćam se njušeći sumrak
tražeći te, tražeći tvoje toplo srce
kao neka puma u samoći Quitratue."







***


"Voljela bih da me voliš,
da budem cvijet u tvojoj kosi,
Ako si noć, ja ću biti zora
i blijesak svjetlosti u rosi.

Voljela bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma,
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma."





... Cjeloviti Cjelov i Ti ...


"U maštama ću tebe loviti
trače sunca s ružičastom niti.
U etere će srce ploviti,
otvorene čaške nebo piti,
jer bez tebe biti
znači mene prepoloviti.

Moju nagu dušu neću kriti,
da bi javan bio žmarak skroviti.
Ja ću tebe blagosloviti
i molitvenom riječju osloviti.
Ja ću tebe suzom liti
i sebe smiješkom obnoviti.
Vidjeti ćeš krvav grč strahoviti.
Tvojom rosom ti ćeš mene miti.

Moje srce tvojoj biti
hiti,
ni do groba nismo siti.

Svojim dahom ti si svijet jezgroviti
kamo će se sloge boja sliti.
Ja ću tebi vijence viti,
draganjima oviti,
i tada će opet biti
u potpunoj kiti
cjeloviti
- Cjelov i Ti."

subota, 14.04.2007.

Fly Me to the Moon ...

"Fly me to the moon
And let me play among the stars
Let me see what spring is like
On Jupiter and Mars
In other words hold my hand
In other words darling kiss me.

Fill my life with song
And let me sing forevermore
You are all I hope for
All I worship and adore
In other words please be true
In other words I love you."


U prijevodu bi to bilo ovako...


"Odleti samnom na mjesec
I daj mi da se igram među zvijezdama
Daj mi da vidim kakvo je proljeće
Na Jupiteru i Marsu
Drugim riječima primi me za ruku
Drugim riječima poljubi me.

Ispuni mi život pjesmom
I daj mi da pjevam zauvijek
Ti si sve čemu se nadam
Sve što štujem i obožavam
Drugim riječima molim te budi stvarna
Drugim riječima volim te."


Vjerujem da znate ovu prekrasnu pjesmu Franka Sinatre.. Meni je bolji tekst te pjesme nego sama melodija al nije loše. Stihovi su fenomenalni pa evo uživajte sa mnom..

četvrtak, 12.04.2007.

Ponekad slijepo i glupo.. no na kraju dolazi pameti.. naravno, moje srce...

Iako je blog posvećen ljubavi prije svega.. moram priznati da sam ja trenutno u fazi "odljubljivanja" ako to tako mogu nazvati. Rekla sam jasno i glasno u prošlom postu što mislim i da više nema povratka i ozbiljno sam mislila. I pretpotstavljate da sam i dalje sretna. Nekako mi se od trenutka kad sam donijela tu odluku sve promijenilo. Srce mi je osjetilo neobično olakšanje iako me boljelo i peklo užasno. No danas se osjećam ko nova. Pogledam ja njega poneki put no to više nije to jer sam čvrsto odlučila i ponosna sam zbog toga. Osjećam se ko nova osoba. I uvjerena sam da ću ga sad dalje moći gledati samo kao prijatelja. Jest da će on meni uvijek biti nekako posebno drag i sladak, jer ljubav se ipak ne zaboravlja. No više ga neću gledati samo srcem. I da priznam.. postoji netko tko mi je užasno sladak.. a da to nije on za kojim sam danju i noću patila.. Znam da još ni ovog nisam zaboravila, no pošto sam odlučila dat si novu priliku tako ću i napraviti. I kako polako upoznavam tog tajanstvenog nekog, sve mi je više simpa. I usuđujem se reći da bih upravo zahvaljujući njegovoj pojavi mogla zaboraviti ovoga za kojim već predugo patim. Moja je ljubav jaka, njena je moć neobjašnjiva. Moja ljubav je iskrena, ogromna i vatrena - pokreće sve sile svijeta, sve sile našeg Erosa.. jer ljubav je ono za što živim i ljubav je ono što me ispunjava.. Ljubav je jedino što u životu trebam. Ljubav je čudna stvar no još je čudnija volja mog srca.. To ludo srce uvijek me iznova iznenađuje.. ponekad je glupo i slijepo jer iskreno voli, no na kraju uvijek dolazi pameti..

srijeda, 11.04.2007.

Život ide dalje, život brzo prolazi.. Srce gadno boli, mučni su njegovi jecaji.. U tami ove noći plačem, i kunem se da me više nema..

Htjela sam ovaj post napisati noćas, u kasne jutarnje sate.. no jednostavno nisam imala snage iako mi je inspiracija bila na konju. No osjećala sam se tako loše da nisam smogla moć za tipkanje. Zato sam se sad pošteno naspavala i evo da zabilježim ovaj važan trenutak u životu.. Ujutro kad sam se probudila osjećala sam se tako neobično. Moram priznati da mi je s jedne strane bilo puno lakše, osjećala sam se užasno olakšano. No s druge strane, srce mi je plakalo i jecalo. Kad se samo sjetim kolko sam puta noćas briznula u plač smrači mi se pred očima. Sve to jer me užasno boljelo srce i još me uvijek grozno boli. Ali sam mirnija jer sam krenula dalje. Napokon. I kad sam napokon mislila da sam ga stvarno počela zaboravljati, opet sam se uvjerila da nije tako. Al ono, simpa mi je još jedan dečko pa sam mislila ono, možda ga zaboravim upoznavajući njega.. No tako sam mislila sve dok me noćas nije opet uhvatila ljubavna groznica. Opet me uhvatio jad i nisam znala kud sa sobom. Rekla sam neke stvari malčice preotvoreno i dobila prekrasne odgovore. Nikad nisam doživjela da neko tolko brine za mene, da me voli na taj način. No osjećam da to nije to. Iako kaže da ne želi sad govorit jedno a da kasnije ispadne drugo, ja ne želim ništa više ništa misliti, ne želim razmišljati. Pričajući s sekom jučer iz mene je govorio bijes. Ma ne mogu to nazvati bijesom. Bila je to samo patnja i bol. A to je ono što želim izbaciti iz svog života. I kako da se ponaša prema meni? Pa šta da mu kažem na to?? Kad mi je kristalno jasno da se nikad prema meni neće ponašati onako kako bih ja to htjela. Jučer sam došla k sebi i napokon shvatila da moram napraviti kraj jer ću samo tako prestati patiti. Nije lako kad je on neprestano kraj mene kao prekrasan prijatelj, no skupit ću snage. Kao frenda ne želim ga izgubiti jer se naš odnos užasno mijenja u zadnje vrijeme i sve mu mogu povjeriti, sretna sam što ga imam unatoč svemu. Ne želim ga otjerat od sebe jer to nije zaslužio. Jest da bih se možda osjećala bolje i lakše bih ga preboljela da nije svaki dan u mojoj blizini, no mogu ja to. Jer jednostavno ne želim ga izgubiti. Želim mu vjerovati ali samo kao iskrenom, velikom prijatelju. Jučer me boljelo no danas trijeznije razmišljam. Jučer sam plakala, a danas ne ispuštam suze niz lice. Jučer sam plakala posljednji put zbog njega i zadnji put si dozvolila plač. Al nisam se mogla suzdržati. Sjedeći u tami, na krevetu u sobi, dala sam si oduška i plakala. I obećala sama sebi da je to posljednjih put i da nema više. Pa tolko sam toga prošla u životu, tolko su mi put uništili život, tolko su me gazili i ubijali mi samopouzdanje i ono žensko dostojanstvo da nije moguće da sad ne bih mogla preboljeti njega. Ja to mogu, moram i hoću. I uspjet ću prije ili kasnije. Dić ću se opet na noge, iako danas nemam volje za ništa. I rekao mi je jedan frend da iako sad kažem da plačem zadnji put zbog nekoga koga volim, da će opet doć nova ljubav i da ću sigurno opet plakat. Ma i u pravu je, no nikad se ne zna. Samo mu ovim putem želim reći da ne mislim da je mali "umišljenko". Svašta sam rekla jer nisam mogla neke stvari držat u sebi, no nikad tako nisam mislila. Iako se možda tako učinilo. Istina da sam mislila da on ne bi nikad mogao voljeti nekoga poput mene i da su one takozvane "manekenkice" bolje od mene i da bi prije mogao tako nekoga voljeti, to je sve iz mene govorilo samo razočaranje i velika bol. Jer u duši.. u srcu znam da je on prekrasna osoba i da ne razmišlja na taj način.. da više gleda neke druge stvari i iskreno voli, ne zamarajući se samo vanjštinom. Zato se ovim putem želim ispričati na svemu i reć mu da ga ne želim izgubiti. Želim mu reć da bude uz mene u lijepim i najtežim trenucima, naravno, kao moj frend. I želim ga zamoliti da mi pomogne, da mi vjeruje i ostane kakav jest. Jer više ne mogu ovako, dosta mi je i života i svega. Ne mogu više, ne želim i ne ću ovako. Gotovo je. Svijet mi se srušio po stoti put. No od danas opet gradim novu kulu. Opet gradim novu tvrđavu. Samo što više neće biti mene onakva kakva sam bila, dobrica prema svima. Od danas bit ću dobra samo prema onima koji to zaslužuju. Jer ima ljudi prema kojima sam bila ok a da ništa od toga nisu zavrijedili. Više ne ću samo hodat mirna i spremna uvijek pomoći. Sad će neko vrijeme moje srce patiti i zvati spasenje no preboljet će uz moju pomoć, uz pomoć mog razuma i ljubavi prijatelja koji me okružuju. Danas se usuđujem reći da je moje srce hladnokrvno. I bojim se da ako se ikad opet u nekoga zagledam, da ću se jednostavno bojat prepustit se svemu. Jer ću se bojat da na kraju opet ne budem povrijeđena. Dosta mi je, više nema razmišljanja srcem nego moram malo uključiti razum. Kaj se mene tiče spremna sam se boriti i zaboravljati, i više nema popuštanja. Jer sam se već jedanput probala ponašati hladnokrvno i ne obraćati pažnju na njega no s vremenom sam omekšala. Al ovaj put, kunem se, toga više nema. Gotovo je. The End. I nema povratka pa ni da se brda i doline ruše. Nema! Jednostavno nema! Moja je bol dostigla vrhunac i želim li živjeti tu joj moram napraviti kraj. On za mene više ne postoji kao dečko, on od noćas za mene postoji samo kao frend kojega volim poput svoje seke, na jedan poseban način. I to je sve. Potisnut ću ljubav i zabranit joj da ona govori iz mene. Iz mene govore bol, tuga i jad, pa čar i bijes, kako bi rekla moja seka. No ne mogu biti bijesna na njega, ne mogu, nije to zavrijedio. Ako na ikoga moram biti bijesna onda sam to ja. Jer sam si dopustila da moja ljubav raste iako nisu postojale nade da ta ljubav bude uzvraćena. No sad više toga nema. Moram, jednostavno moram ići dalje želim li nastaviti disati. Možda jednog dana i upoznam nekoga tko će me voljeti ovako "nesavršenu". Možda.. No sad proglašavam svoj..

.. The End ..

utorak, 10.04.2007.

Te okice mame me plave ...

Te okice plave, tako slatke, nježne i drage. Gledaju milo, nekako drugačije od ostalih. To sigurno nije ono što samo priželjkujem? U tim se očima tolko toga skriva.. Tajanstvene su i prekrasne. Osjećam da u njima ima puno žara i ljubavi, da mogu mnogo pružiti.. Oči i previđe odaju čovjeka. Njegove sjajne okice ne znaju lagati. Ne želim ih samo sanjati. Želim da me svakodnevno prate i cijelo vrijeme budu kraj mene. Još nedavno sam mislila da je ovo nemoguće a sad se pitam kako mi se ovo moglo dogoditi? Fale mi cijele dane, sjetim ih se uvijek kad ne bih trebala. Taj pogled ludira moj mislima. Te prekrasne okice nikako da izbacim iz glave. Što god ja radila, pisala ja ovaj tekst ili plesala, vidim ih. Uvijek su preda mnom i osjećam da me polako zarobljavaju. Zašto mi se to događa? Od svih ljudi svijeta opet ja padam u ponor. I čekam da plavičaste okice za mnom dolepršaju. Da me odande izvade, pružajući mi ruku. Da mi konačno otkriju što se u njima skriva, što toliko taje i koji je razlog njihovog neizmjernog sjaja. Taj bi se sjaj nazirao i preko sunčanih naočala. Te oči plave razlog su mnogobrojnih trenutaka sreće i veselja. Kad ih samo vidim izdaleka, ja sam drugi čovjek. Njihov me pogled ispunjava vatrom kao nijedna ljubav do sad. Jel' mi se to konačno smiješi sreća ili se samo varam? Ma bolje da se ničemu ne nadam, no ne znam kako zaustaviti srce da ne luduje. Ne mogu mu braniti da voli i da bude voljeno. A s druge strane, ne želim se razočarati. Kako mi je životni put do sad protkan velikom boli i nesrećom, voljela bih se nadati da me konačno čeka nešto lijepo. Nešto što bih nazvala svojom bajkom, iako znam da prinčevi na bijelom konju ne postoje niti takvoga želim. A možda i postoji koji, na plavom, sivom ili crnom konjiću.. Život mi se počeo preokretati i svakim mi danom nositi nova iznenađenja. Sve sam sretnija i dišem punim plućima. Živim za sebe i oči plave. One su samo točka na i. I da ih nema, ja bih bila sretna, a sad kad su tu, kad su mi blizu, nema veće sretnice od mene. I drugi mi zavide. Ah, te plave okice, slatke ko šećer, požudne, nježne i njegove.. hm.. da bar.. ma ne moram se i neću se nadati.. znam da je tako.. znam da je gotovo.. i sretna sam što mi je frend.. niko nije sretniji od mene jer znam te oči nebeske...